Veličanstvena simfonija boja

Svakog listopada, dok se stabla pripremaju za zimski san, lišće u Novoj Engleskoj (New England) eksplodira veličanstvenom simfonijom blistavih boja, prije nego što padne na pod. Upravo je stoga promatranje stabala uobičajena razonoda tijekom jeseni. Čim se ugleda vesela eksplozija boja koje se prelijevaju slikovitiim krajolikom, shvatimo zašto je to najpopularnije razdoblje kada tisuće turista posjeti Novu Englesku.

Zašto lišće mijenja boju u jesen?

U to doba godine proizvodnja klorofila u lišću prestaje i ono gubi svoju blistavu zelenu boju  otkrivajući tamnije tonove uzrokovane drugim pigmentima, kao što su karetonidi koji omogućavaju žutu, narančastu i smeđu boju te antocijanini koji daju crvenu i purpurnu boju.

Boja jesenjeg lišća specifična je za pojedinu vrstu stabala, zbog različitih kemijskih spojeva u lišću.

Hrastovi postaju crveni, smeđi i cvrnekastosmeđi, američki orah postaje zlaćano brončani, sviba postaje purpuno crvena, bukva svijetlo žućkastosmeđa, crveni javor blještavo grimizan, javor šećerac narančastocrven, crni javor blještavi žut, stablasti kiseljak i šumski rujnolist pak popirumaju grimiznu, a jasika, breza i sjevernoamerički tulipanovac zlaćano žutu boju.

Na lepezu i intenzitet jesenjih boja uvelike utječe vrijeme, a najsvjetlije jesenje boje proizvode se kad nakon suhih i sunčanih dana uslijede hladne i suhe noći.