Neriješena zagonetka

Uskršnji otok ili Rapa Nui dobar je primjer da istina katkad može biti čudnija od mašte. Otok se nalazi u Tihom oceanu, tisućama kilomatra udaljen od bilo kojeg naselja.

Prvi Europljani koji su na otok stigli na Uskrs 1722. godine našli su se ispred kruga golemih kipova okrenutih prema moru.

Stanovnici otoka koji su zapalili vatre kao poziv da se brodovi pristanu uz obalu doimali su se srdačnima. Kad se posada iskrcala, kapetan Roggeveen i njegova nizoemska posada vidjeli su da tu žive tri različite rase – jedna tamnija, druga crvenkaste kože, a treća zapanjujuće blijede kože i crvene kose. Neki su od njih imali iznimno izduljene ušne resice u kojima su bili veliki prstenovi i ta je skupina vrlo štovala goleme kipove. Nije se viđalo mnogo žena, a navjerojatnije se i većina stanovništva skivala u podzemnim spiljama.

Godine 1770. španjolska ekspedicija iz Perua došla je do sličnog zaključka: ljudi su i dalje bili srdačni, a tlo je bilo dobro obrađeno. No kad je četiri godine kasnije na otok stigao kapetan Cook, prizor je bio posve drukčiji. Tlo je bilo zapušteno i neplodno,a  ljudi su bili bezvoljni i klonuli a u rukama su nosili toljage i koplja. Golemi su kipovi bili srušeni i činilo se kao da ih nitko više ne štuje. U 19.st. otočje je postalo ciljem trgovaca robljem, a njihov dolazak 1862. godine pokazao se vrlo rušilačkim.

Nakon što su gotovo istrijebili otočno stanovništvo, Zapadnjaci su naposljetku počeli proučavati te ljude i njihovu kulturu. Kršćanski redovnici nastojali su preobratiti stanovništvo od štovanja boga nazvanog Make-Make pa su usput u domovima otkrivali minijaturne idole kojima nitko više nije obraćao previše pozornosti. Kad su otkrivene drvene ploče s urezanim hijeroglifima, postalo je jasno da je to društvo znalo nekoć pisati. Mnoge su ploče uništene u poganskim obredima, no nekoliko ih je sačuvano. Na tzv.pločama rongorongo nalazimo znakove koji predstavljaju ljude, ptice, ribe i druge predmete. Stručnjaci se još uvijek ne slažu o pravom značenju tih znakova.

No najfascinantniji dio Uskršnjeg otoka ipak je tisuću i više golemih kipova koje ovdašnje stanovništvo naziva moai.

Moai su goleme kamene skulpture ljudskih figura na Uskršnjem otoku i njegov su svojevrsni zaštitni znak. Veliko je pitanje tko je, kada, kako i zašto izradio, isklesao i postavio te kamene orijaše na otočiću u Pacifiku. U izradi je novi popis svjetskih čuda za treće tisućljeće, a među kandidatima je i Rapa Nui. Zanimljivo je da do danas nikada, ni u kojoj prilici nisu ni otok ni tisuću tih svojevrsnih gorostasnih sfinga pominjani kao jedno od svjetskih čuda. 

Zanimljivosti:

Danas je stručno prihvaćeno da moajia ima više od tisuću, a starost im se procjenjuje između 400 i 1000 godina.

Sve su statue izrađene iz crvenkasto- tamnosmeđeg vulkanskog pršinca, tufa.

Moaiji su izgledom vrlo slični, ali su različitih dimenzija. Prosječna visina tih kamenih divova u prosjeku doseže pet metara no ima i mnogo viših čija visina doseže i 20 m.

Masa nekih premašuje i 100 tona. Samo šešir nekih moaija teži i do 10 tona.

Posebno je zanimljivo pitanje kako su stanovnici Rapa Nuija transportirali te uspravljali goleme moajie u vrijeme dok na otoku nije bilo mehanizacije. 

Čemu su služili? Predstavljaju li bogove ili pretke? Zašto su okrenuti prema moru?

Pitanja je mnogo, a kipovi i dalje čuvaju svoju tajnu..

Preuzeto iz knjige "100 velikih svjetskih čuda"