Naslikaj me zlatom
Gustav Klimt bio je najistaknutiji bečki slikar u godinama prije Prvoga svjetskog rata, koji je odnio u nepovrat staro austrijsko carstvo. Borio se protiv viktorijanskih pravila u umjetnosti i stvorio vlastiti stil. Njegove slike bile su nešto dotad neviđeno – neobične, dekorativne, snažne i odvažne.
Iako se po sjaju njegovih slika to nikad ne bi reklo, Gustav Klimt rođen je u siromašnoj obitelji 14. srpnja 1862. u predgrađu Beča. Otac mu je bio zlatar, koji je jedva uspijevao uzdržavati svoje sedmero djece, ali Gustav je u dobi od četrnaest godina dobio stipendiju za školovanje u bečkoj školi primjenjene umjetnosti.
Klintov talent prepoznat je zarana, pa je već kao student zarađivao svojim radovima. Zajedno sa bratom Ernstom i još jednim kolegom umjetnikom, Franzom Matschom osnovao je tvrtku za unutarnje uređenje, odnosno, oslikavanje umutarnjih zidova i stropova. U to vrijeme, u Beču su se rušile stare stambene zgrade, kako bi se napravilo mjesta za nove zgrade i palače, tako da je imao priliku pokazati svoj talent u punom sjaju, postavši jedan od vodećih bečkih dekoratera.
Njegov rad uključivao je pomno istraživanje i slikanje detaljnom 'fotografskom' tehnikom. To je bio temelj službene 'akademske umjetnosti', koja je u tadašnjoj Europi bila najcjenjenija. Svoje nezadovoljstvo službenom umjetnošću javno je iskazao tek 1897. godine kada je postao predsjednik društva 'Secesije'.
Klimtovo 'zlatno razdoblje' smatra se period nastanka njegove najslavnije slike 'Poljubac' (1907./09). U tom periodu je koristio velike količine zlatnih i srebrnih listića tako da mu slike blistaju sjajem koje nijedan fotoaparat ne može vjerno dočarati. Zbog zlatnih listića i minucioznih ukrasa mnoge od njegovih slika izgledaju poput ikona.
Klimtovo 'zlatno razdoblje' završava oko 1909. godine, kada njegove slike slike, koje još snažno zrače seksualnošću, dobivaju i dozu ljudske topline. Upotrebljava nešto mekše boje, a ukrasi iako i dalje raskošni, rjeđe su geometrijskih oblika, a ćešće cvjetni ili orijentalni. Ranije je često prikazivao žene kao zavodljiva, ali zlokobna bića (popularno u književnosti i umjetnosti oko 1900.) ali sada mu postaju draže nježnije žene, obla lica i sanjiva pogleda. Na nekim, vrlo originalnim kasnim slikama, muškarci i žene kao da su zarobljeni u rojevima zvijezda, a bića im se stapaju u jedno.
Premda su likovni kritičari pomno proučavali Klimtova djela, Klimt kao osoba ostaje tajnom. Bio je vrlo povučen čovjek, koji je rijetko davao intervjue, a kad je o nečemu pisao, to je rijetko bilo opširno ili na bilo koji način neobično. Čak je i njegova ljubavna veza s modnom kreatoricom Emilie Floge zagonetna – bili su bliski čitavih 25 godina ali se nisu vjenčali niti živjeli zajedno. Klimt ju je naslikao samo jednom i to je jedan od njegovih najboljih radova.
Na odmoru s Emilie i njenom obitelji na austrijskim jezerima, Klimt se opuštao slikajući slike sasvim drugačije od njegovih bečkih radova. Bili su to pejsaži, najčešće izrazito kvadratnog formata.
Pred kraj rata, u siječnju 1918. doživio je moždani udar. Očekivalo se da će se oporaviti ali obolio je od upale pluća i umro 6. veljače 1918. godine, samo nekoliko mjeseci prije svršetka rata i sloma Austro Ugarske monarhije.
Izvor: Drvo znanja
OIB: 26869189308
