
Dečki sa sjevera
Vikinzima danas najčešće nazivamo stanovnike skandinavskih zemalja u razdoblju srednjeg vijeka. Sami Skandinavci su riječ 'viking' upotrebljavali za čovjeka koji se obogatio ploveći (i pljačkajući) po stranim zemljama.
Vikinzi su bili morepolovci, pustolovci i ratnici iz Norveške, Danske i Švedske, koji su krajem 8. stoljeća predstavljali ozbiljnu prijetnju mnogim državama onog vremena. Svojim su pljačkaškim pohodima duž morskih i riječnih obala doprinijeli nemiru tog razdoblja, no također su pokrenuli mnoge promjene i ostavili vrijedan trag u zemljama u kojima su se naselili.
Europski suvremenici njihovih pohoda najčešće su ih nazivali Normanima (ljudi sa Sjevera).
Mnogo je razloga koji su potaknuli stanovnike skandinavskog primorja da krajem 8. st. tako iznenada i nasilno stupe na europsku pozornicu. Čini se da je u mnogim prodručjima u to vrijeme počelo nestajati zemlje za naseljavanje. Uski norveški fjordovi nisu dopuštali gustu naseljenost, a ono malo obradive zemlje vrlo je brzo bilo zauzeto. Paralelno s nedostatkom zemlje u to je vrijeme znatno uznapredovala pomorska vještina, kao i umijeće gradnje brodova. Gradili su se dugački i brzi brodovi, koji su omogućivali otiskivanje na otvoreni ocean.
Važnu su ulogu u pojavi Vikinga na svjetskoj sceni igrale religija i kultura skandinavskih naroda toga doba. Nemajući ozbiljnijih dodira s kršćanstvom niti sa sredozemnom civilizacijom, Normani su se držali svojih prastarih vjerovanja. Većina njihovih božanstava predstavljala je utjelovljenje snage, lukavosti i hrabrosti. Dječaci su od malena odgajani u ratničkom duhu, a čitava epska predaja slavi junaštvo i ratovanje.
Laka pokretljivost normanskog brodovlja omogućavala im je da biraju mjesto napada, kao i da u slučaju neuspjeha izaberu novo mjesto iskrcavanja. Za to su zaslužni dugački i uski 'drakkari' (zmajski brodovi) koji su se pokretali na vesla (čitave su posade bile ujedno ratnici i veslači) ali i na jedra. Plitak gaz omogućavao im je plovljenje rijekama ali i to da se po potrebi vrlo brzo mogu izvući na kopno. Čak i onovremena velesila, Franačka Karla Velikog imala je u odnosu na Normane slabu i malobrojnu mornaricu. Drugi je važan razlog bila nadmoć vikinških ratnika nad mjesnim vojskama. Normanski su ratnici, zahvaljujući bogatim nalazištima željeza u njihovoj domovini bili vrlo dobro opremljeni: gotovo svi su nosili metalne kacige i velike okovane štitove, a tijelo im je bilo zaštićeno prstenastim oklopima. Borili su se uglavnom mačevima, sjekirama i kopljima, koji su po kvaliteti često nadmašivali oružje njihovih protivnika.
Britansko otočje
Normani su do Britanije dospjeli preko otočnog niza koji čine Hebridi, Orkney, Shetland i Farsko otočje. Započevši s naseljavanjem slabo naseljenih otoka, Skandinavci su krajem 8.st. došli u dodir s ostacima tamošnjeg keltskog stanovništva. Podvrgnuvši ih svojoj vlasti, počeli su se širiti prema jugu. Jedan od najstarijih poznatih podataka o dolasku Vikinga na tlo današnje Engleske datira iz 787.godine.
Irska
Otprilike u isto vrijeme kada su napadnuta prva naselja na istočnim obalama Engleske, počeli su norveški pomorci upadati u Irsku. Irska se u to vrijeme nalazila na vrhuncu kulturnog razvoja ali je politički bila potpuno razjedinjena. Normani su se najprije zadovoljavali samo pljačkanjem priobalnih naselja, no početkom 9.st. osnivaju svoja prva stalna naselja na irskom tlu. Tako su Skandinavci osnovali neke od najvažnijih irskih gradova: Dublin, Cork, Wexford i Limerick.
Vikinzi na europskom tlu
Vikinški upadi na prostor Carstva Karla Velikog (današnja Francuska) započeli su nešto kasnije nego na britanskom otočju. Nakon relativno kratkih pohoda u istočne dijelove zemlje, sredinom 9.st. uslijedila je prava invazija na zapadne dijelove današnje Francuske.
Posebno teško razdoblje za francuske zemlje započelo je nakon sporazuma između engleskog kralja Alfreda i danskih poglavara u Engleskoj jer je tada velik dio pohoda skrenut prema jugu. Velike rijeke poput Seine, Loire i Garonne postaju redovni putevi napredovanja normanskih družina. U to se vrijeme Normani sve češće spuštaju i do Sredozemlja pa u nekoliko navrata pljačkaju po Španjolskoj (koja se tada većim dijelom nalazi u arapskim rukama) te na kraju osvajaju Siciliju i osnivaju na otoku svoje kraljevstvo.
Osvajanje Atlantika
Otkrićem i naseljavanjem Shetlandskog i Farskog otočja povećava se potkraj 8.st. promet na Atlanstkom oceanu. Island, koji je bio poznat starijim morepolovcima još u 4.st.pr.Kr., bio je dugo izvan trgovačkih putova i interesa skandinavskih naseljenika. Međutim, sredinom 9.st. počinju prvi Norvežani istraživati i naseljavati novootkriveni otok. Zbivanja u Norveškoj nakon 870. godine snažno su utjecala na naseljavanje Islanda. Naiame, tamo je na vlast došao Harald Ljepokosi, kojemu je uspjelo veliki dio zemlje podvrgnuti svojoj vlasti. Tom su prilikom mnogi njegovi protivnici i nezadovoljnici napustili Norvešku i otisnuli se prema novootkrivenoj zemlji.
Nastavak naseljavanja Norvežana prema zapadu povezan je sa Erikom Thorwaldsonom, poznatim kao Erik Crveni, a koji je 982. godine otkrio Grenland. Osnovavši naselje na istočnoj obali južnog Grenlanda, Erik se vratio na Island i pozvao svoje sunarodnjake da mu se pridruže u kolonizaciji novootkrivene zemlje. U to vrijeme, dakle, početkom 11.st., klima na Grenlandu bila je znatno blaža nego danas. Naseljenici su uspijevali obrađivati polja, uzgajali su konje, goveda i svinje, a veliku zaradu donosila im je i trgovina krznom i morževim kljovama. Jedan od većih problema za Grenlanđane predstavljao je nedostatak drvne građe pa su je morali uvoziti iz Norveške.
Čini se da su već oko 1000.godine kolonizatori Grenlanda dospjeli i do obala Sjeverne Amerike. U nekoliko navrata pokušali su se naseliti no velika opasnost od putovanja sjevernnim morem kao i udaljenost od njihovih stalnih naselja učinile su taj pokušaj vrlo teškim. Danas je poznato nekoliko mogućih lokacija skandinavskih naseobina u sjevernoj Americi: zemlja koju su Vikinzi nazvali Markland (zemlja šuma) vjerojatno je područje Labradora do je vikinški Vinland (zemlja vina) vrlo vjerojatno nešto južnije područje na istočnoj obali gdje danas uspijeva divlja loza.
Naselja na Grenlandu doživjela su nakon nekoliko stoljeća tragičnu sudbinu. Čini se da je tijekom 14.st. došlo do osjetnog zahlađenja klime, tako da je krhka ravnoteža na rubu ledenog omotača narušena. Tijekom 14. i 15. st. čitavo nordijsko stanovništvo Grenlanda je izumrlo uglavnom od gladi i hladnoće.
Kraj vikinških osvajanja
Iako pod različitim imenima, skandinavski su moreplovci, gusari i pljačkaši tijekom 9. i 10. stoljeća obilježili povijest mnogih europskih zemalja.
Glavni uzroci prestanka vikinškog načina života su promjena gospodarskih odnosa te njihovo prihvaćanje kršćanstva. Pljačkaški pohodi prepustili su mjesto trgovini. Ratnici su postajali trgovci, a pljačkaši zemljoradnici. Jedan od prvobitnih poriva koji je i pokrenuo velika putovanja bio je zadovoljen, brojna naselja skandinavskih Vikinga polako su se asimilirala s mjesnim kulturama.
Iako doživljavani prvenstveno kao pljačkaši i nasilnici, Vikinzi su u mnogim zemljama koje su osvojili ostavili snažan kulturni pečat. Njihovi sjajno građeni i prekrasno oslikani brodovi, književna vrijednost njihovih saga kao i gotovo suvremena vrijednost njihovog zakonodavstva pokazuje kako su stvorili osebujnu civilizaciju, i to uz vrlo mali utjecaj kulturnih centara Sredozemlja.
Izvor: Drvo znanja