Pjesma gospodara oceana

Grbavi kitovi spadaju u jedinstvenu skupinu sisavaca, čiji su preci prije više od 50 milijuna godina ušli u more i ondje se zavijek nastanili. Tijekom te duge evolucije uspjeli su se savršeno prilagoditi morskom okolišu. Jedina im je nevolja ta što udišu atmosferski zrak, no i taj problem su fiziološki riješili na najbolji način, te vrlo djelotvorno iskorištavaju udahnuti zrak, a za vrijeme urona kisik racionalno raspodjeljuju samo onim dijelovima tijela kojima je neophodan. 

Među najprepoznatljivijim su kitovima, a osobito su poznati po akrobacijama koje izvode. Često okomito uvis iskaču iz vode i bacaju se natrag na leđa Poznati su i po pjesmama koje pjevaju u doba parenja, kao i po svojoj jedinstvenoj šari na trbušnoj strani repne peraje.

Ove fascinantne životinje čine ujedno i najveće migracije u sisavaca, a koje iznose i do 16 000km (sezonske migracije koje poduzimaju pri seljenju iz područja hranjenja oko Arktika i Antartika u tropska područja, gdje se pare) te ih nalazimo u svim svjetskim oceanima.

Grbavi kitovi teško se mogu zamijeniti s bilo kojom drugom vrstom stoga što su im peraje izrazito duge i sliče krilima! Ujedno, na glavi i donjoj čeljusti imaju vrlo karakteristične kvržice koje ne nalazimo niti u jedne druge vrste kitova, a nazivaju se 'tuberkuli'.

Isto tako, ovo je jedna od rijetkih vrsta sisavaca gdje su ženke nešto veće od mužjaka. Jedinke mogu narasti i preko 15 metara u duljinu i težiti 30-40 tona.

Pjesma grbavih kitova jedan je od najljepših i najtajanstvenijih zvukova koji se mogu čuti u oceanu. Glasaju se najduljim i najraznovrsnijim pjesmama u životinjskom carstvu, rabeći kompliciran niz zvukova. Jedna kitova pjesma može trajati i preko 30 minuta! Biolozi su isprva bili zbunjeni glasanjem kitova ali danas ga mogu snimati i odrediti kojoj jedinki pripada pojedini glas. Na taj način mogu pratiti kitove koji u svojim selidbama prelaze na tisuće kilometara oceana.

Uz to, na velikim dubinama vidljivost je slaba ali zvuk brzo putuje, pa je pjesma dobar način da jedinke ostanu u kontaktu. Kitov zov čuje se na stotine kilometara daleko, tako da se čitava populacija može društveno organizirati. Najraspjevaniji su najčešće samotni mužjaci u potrazi za družicom. Ta pjesma je u biti radosna - grbavi kitovi ne pjevaju ako u blizini ima grabežljivaca i ne služe se pjesmom u svrhu eholociranja (određivanja položaja) ilii za pronalaženje hrane.

Zanimljivosti:

- mužjak može pjevati čak 24 sata bez prestanka, izvodeći opširan repertoar 'pjesama'
- grbavi kitovi vrlo su društveni, vole se dodirivati, a kod udvaranja se njuše, trljaju i miluju
- znanstveno ime ove vrste je Megaptera novaeangliae, što znači 'veliko krilo Nove Engleske'
- svaka jedinka ima na donjoj strani repu jedinstvenu bijelu šaru po kojoj se razlikuje od ostalih,
  kao kod ljudi otisak prstiju
- usporedbe radi, čovjek iskoristi tek 20% udahnutog volumena zraka, dok kitovi iskoriste 90%
- zbog svojih akrobacija i pjesme, danas su posebno popularna organizirana promatranja kitova 
- u krvi imaju poseban pigment 'miohemoglobin' koji oslobađa kisik racionalnije

Izvor: Drvo znanja