Milan Podnar

Prvi put sam darivao krv 1995. godine za vrijeme rata kada sam bio na odsluženju vojnog roka u vojarni Borongaj u Zagrebu. Naime, u to je vrijeme u stacionaru vojarne bila smještena nekolicina naših gardista koji su ranjeni tijekom ratnih operacija i kada su zapovjednici pitali tko želi dati krv ja sam se odmah javio jer sam smatrao da je to zapravo na jedan način i moja obaveza kao Hrvatskog vojnika i bilo mi je drago da mogu pomoći na taj način.  

Nadam se da je tada moja krv kao i krv svih drugih vojnika pomogla nekome spasiti život. 

Danas dajem krv onoliko koliko mi obaveze na poslu dozvole, s obzirom na to da pripadnik oružanih snaga Republike Hrvatske, ali trudim se davati krv minimalno 2-3 puta godišnje.

Kada odem u mirovinu vjerujem da davati  krv 4 puta godišnje ( jer ću imati više slobodnog vremena ) i dok god mi to moje zdravlje bude dozvoljavalo ili da se izrazim:
" do kraja života". 

Sama spoznaja da ću nekom spasiti život davajući svoju krv čini me velikim i ponosnim kao i sve ostale ljude koji to čine ili su činili tijekom svog života. 
 
Milan Podnar
 
 
 
 
Velika hvala Heroju, gospodinu Milanu Podnaru na ovim ohrabrujućim riječima koje je podijelio sa nama i na svemu što čini za druge. Bravo! yes