Zaron i kiselost krvi

Prosječni čovjek kisik troši brzo, pola litre svake dvije minute ali obično bez zraka ostane nakon otprilike jedne minute.

Zamislite da dah možete držati satima. Mogli biste istraživati potonuli brod sa blagom, kad bi vam se kanu napunio vodom, mogli biste veslati ispod površine, nevjerojatno, zar ne?

Neki ljudi mogu nevjerojatno dugo zadržati dah, ne treba za to biti tuljan, delfin, spasilac ili marinac. Ali trebate znanstvenu utemeljenu tehniku za to.

Ako mjerimo dva zarona istog ronioca, iste dubine, u istom odijelu, gdje će jedina razlika biti u tehnici priprema za zaron, doći ćemo do zanimljivih rezultata. Tako smo mjerili dva zarona istog ronioca i za rezultat dobili to da ronilac u prvom zaronu za koji se nije prethodno pripremao je izdržao pod vodom svega dvije minute i dvadeset šest sekundi. Za drugi zaron priprema se bazirala na tehnici dubokog disanja koju je bitno uraditi polako jer bude li hiperventilirao mogao bi ostati bez kisika i onesvijestiti se u najgorem trenutku. Navedenom tehnikom disanja smiruje se srce i mozak i time se štedi kisik.

Kako su se bližile četiri minute, potreba tijela za zrakom postala je nesnosna te je došlo do pitanja kontrole uma nad tijelom. Zahvaljujući pripremi prije zarona, a koja se bazirala na tehnici disanja, ronilac je drugi zaron završio sa vremenom od četiri minute i četrnaest sekundi. Razbio je prvi zaron za gotovo čitave dvije minute.

Zašto je to tako?

Disanjem unosimo kisik i izbacujemo CO². Međutim, držanjem daha ne činimo ni jedno i evo što se događa: dok držimo dah, u krvi opada razina kisika, a raste razina CO².

Dijafragma se u nedostatku kisika zamara i postaje fizički teže držati dah. Priprema zarona dubokim udisajima iz dijafragme znatno usporava potrošnju kisika, umanjuje zamor dijafragme i potrebu za udisajem.

Profesionalci uspjeh duguju dobroj tehnici disanja. Ali pazite, zadržavanje daha je iznimno opasno jer dok držimo dah, CO² povećava kiselost krvi, a to baš nije ugodna pomisao.

Otto Heinrich Warburg,  njemački fiziolog i liječnik, dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu 1931. godine, u svojem djelu "Metabolizam tumora", kazao je kako svi kancerogeni oblici ispunjavaju dva temeljna uvjeta:  krvnu kiselost i hipoksiju (pomanjkanje kisika).

Izvor: National Geographic Channel