Bloodletting

Bloodletting nije nikakva novost. Čak naprotiv, taj tretman puštanja krvi iz čovjekova tijela ili kako ga vole nazivati još i ‘krvoproliće’ znan je od davnina. Prakticirao se diljem svijeta, prije najmanje 3 000 godina, još za vrijeme Egipćana. Zatim su ga nastavili prakticirati Grci i Rimljani, Arapi i Azijati, a u Europi je svoj vrhunac postigao  u 19. stoljeću. Tijekom 19.stoljeća i dalje je to bila uobičajena medicinska metoda u svrhu lječenja, a kako bi se uklonila „prljava krv“ ili jednostavno ‘višak’ krvi.

I danas se koristi ova metoda, naravno, u drugačijim uvjetima, prihvatljivim i prije svega kontroliranim. Kao npr kod nasljedne hemokromatoze.  Hemokromatoza je bolest koja uzrokuje preveliku apsorpciju željeza iz hrane. Tada se višak željeza pohranjuje u organe, pogotovo jetru, srce i gušteraču. S obzirom na to da višak željeza može te organe otrovati, pa i dovesti do po život opasnih stanja poput raka, srčane aritmijei ciroze, kreće se sa postupkom sigurnog i učinkovitog uklanjanja krvi iz tijela na redovnoj osnovi. Cilj je smanjiti razinu željeza na normalnu razinu. No, kontrolirano, nadzirano, sigurno i učinkovito uklanjanje krvi nije ono o čemu ovdje govorimo.

S obzirom na to da se nekada smatralo da su sva četiri klasična elementa: vatra, voda, zemlja, zemlja i zrak prisutni u krvi, kao i to da je uzrok određenih bolesti upravo ‘višak krvi’, vjerovalo se kako će puštanje tog ‘viška’, odnosno, ‘prljave’  krvi pomoći oboljelom u liječenju. Gubitak krvi smatrao se korisnim za zdravlje i bila je to česta metoda koja se prakticirala. Instrumenti koji su se koristili za puštanje krvi bili su mali šiljati, dvosjekli instrumenti, najčešće izrađeni od slonovače ili kornjačinog oklopa, veličine takve da ga je liječnik, frizer, brijač mogao nositi u džepu. 

1828. godine, Pierre Charles Alexandre Louis bio je jedan od prvih liječnika koji su otvoreno kritizirali  metodu krvoprolića za liječenje bolesti. Njegovo istraživanje pokazalo je da su bolesnici s upalom pluća, 44% onih koji su ‘krvarili’ u prva četiri dana umrli, u usporedbi s 25% onih pacijenata kojima se krv puštala u kasnijoj fazi bolesti, kada su već prošli najgore stadije bolesti i kada je puštanje krvi stoga bilo beskorisno u liječenju upale pluća.

Nažalost, metoda krvoprolića prisutna je i danas. Kao npr u Indiji, gdje se vjeruje kako ista donosi zdravlje i može izlječiti mnoge bolesti.