Jedan uobičajeni dan u Rimu

Biti građanin carskog Rima značilo je živjeti u srcu Carstva i biti okružen predivnim hramovima, kupati se u javnim kupeljima, posjetiti Koloseum i vidjeti spektakularne borbe gladijatora, kupiti nekoliko robova. No to je također značilo plaćati poreze, čekati na mobilizaciju te živjeti u vrlo bučnom, smrdljivom, zadimljenom i prašnjavom gradu.

Doručak

Dan u Rimu, ukoliko ste se uopće uspjeli naspavati jer su bojna kola smjela ići gradom samo noći, započinjao je, naravno, doručkom. Ovisno o tome je li u pitanju niža klasa (plebeians) ili u viša klasa građana (patricians), jelovnik na stolu bitno je bio različit. Veći dio pučanstva carskog Rima sačinjavali su niži slojevi, tako da nije bilo neobično vidjeti 'radnike' kako jedu kruh putem. Njihov najčešći doručak bio je kruh namočen u vodu ili vino. Ponekad su po kruhu bile posute grožđice, a ponekad se moglo dodati malo sira i maslina.

Za razliku od njih, viša klasa doručkovala je otprilike kao što mi danas ručamo. Imali su robove koji su im kuhali i dvorili ih, tako da je njihov stol posluživalo više robova, donoseći im svježu ribu i mesom voće, povrće, kruh i med (šećer nisu poznavali). Hranu su prije toga morali natrgati, jer noževi i vilice nisu bili poznati, a jelo se prstima ili koristeći se žlicom. U blizini je uvijek morao biti mokar ručnik kako bi se nakon jela mogli urediti.

Škola

Nakon doručka slijedio je odlazak djece u školu. Sustav edukacije Rimljani su otprilike 200 godina pr.Kr. preuzeli od Grka, te mu ponešto dodali. Siromašna djeca, naravno, nisu išla u školu jer je škola bila jako skupa. Međutim, mogli su ih poučavati njihovi roditelji. Djevojčice iz viših klasa također su ostajale kod kuće (vrlo malo djevojčica je išlo u školu) kako bi ih majke učile tkati, vesti i presti. Dječaci iz viših klasa počinjali su usvajati prva znanja u dobi od šest i sedam godina. Ukoliko su ostajali kod kuće, poučavali bi ih njihovi roditelji i obrazovani robovi, a ako je otac dao dozvolu, odlazili su u specijalne škole. Njihove obaveze u školi započinjale su prije zore, tako da su sa sobom nosili svijeće da mogu raditi dok ne svane.

U školi su učili čitati i brojati pomoću oblutaka, a na posebnim pločicama prekrivenim voskom učili su pisati. U dobi od dvanaest i trinaest godina učili su o rimskom pravu, povijesti, grčkoj i latinskoj gramatici te recitirali pjesme napamet vježbajući pamćenje. 

U dobi od 16. godina učilo se javno govorenje, jer je cilj njihove edukacije bio postati djelotvornim govornikom. 

Danas sa sigurnošću znamo da je škola počinjala 24. ožujka, ali nepoznato je koliko je trajala. Najvjerojatnije je trajanje školske godine variralo do škole do škole.

Kupka naša svagdašnja

I dok su djeca učila, stariji su radili ono što su u starom Rimu voljeli raditi najviše na svijetu: kupali su se.
Rimske kuće, iako prostrane, nisu imale tekuću vodu i toalete, pa se nužda obavljala u javnim zahodima (latrines), kojih je u vrijeme Carstva u Rimu bilo 144.

Najpopularnije od svega bile su rimske kupelji ili terme, a muškarci i žene trudili su se posjećivati ih najmanje jednom dnevno. 

Samo kupanje bio je složen postupak. Nakon što bi se kupač skinuo u garderobi, odlazio bi u mlaku prostoriju (tepidarium) kako bi mu se tijelo priviknulo na toplinu. Kada bi se 'temperirao', ulazio bi u kupelj (sudatorium) gdje se tijelo na suhom i pregrijanom zraku dobro naparilo. Potom je slijedilo pravo pranje ili bolje rečeno - mazanje i struganje. Svoje znojno i prašno tijelo premazivao bi maslinovim uljem te posebnim strugačem zvanim 'strigil', strugao prljavštinu sa sebe.
Strigil je izgledao poput džepnog noža lagano zaobljene oštrice, a najčešće je bio izrađen od slonove kosti. 

Poslije struganja, na red bi došla masaža. Nakon masaže, oni najhrabriji skakali su u bazen s hladom vodom dok su ostali uranjali u mlaku vodu.

Veće terme imale su čitav niz zabava i poslastica. Biblioteke, sunčanje na terasi, sportski dio, dio za jedenje.

Ručak

Oko jedanaest sati prije podne građanin Rima uživao je u ručku. Tako rani ručak nije ništa neobično, jer je radni dan započinjao ranom zorom. 

Ručak se obično sastojao od hladnog mesa, salate, sira, maslina i voća. Nakon ručka odlazilo se na odmor, te su čak i djeca u školi imala pravo na pauzu. 

U vrijeme ručka ulice grada bile su poluprazne.

Igre uz večeru

Jedna od najpopularnijih aktivnosti bogatijih Rimljana bile su zabave uz večeru. One su se kretale od intimnih zabava u tricliniumu (blagavaonici), sve do velikih zabava uz muziku na otvorenom. Za razliku od nekih drugih, ove zabave su okupljale i muškarce i žene. 

Ploveće zabave održavale su se na rijeci ili jezeru. Uzvanici su sjedili na obali, a željniji avantura sudjelovali su u zabavama sjedeći u čamcima.

Manje bogati imali su također mogućnosti za večernji izlazak. Tako je njihov izbor mogao biti termopolium, mali dućan nalik na pub, u kojem se prodavalo vino i antički ekvivalent fast fooda, neka gostionica ili restoran. U njima je jedna od najdražih vrsta zabave bila igranje društvenih igara na ploći.

Igrali su se šah, križić-kružić te mnoge nama nepoznate igre poput igre 'dvanaest linija', igre 'sretnih šest' i ostale, čija pravila ne poznajemo najbolje.

Lopta je bila najdraži rekvizit u starom Rimu. Rimljani su poznavali najmanje šest vrsta lopti. Neke su bile tvrde, neke mekane, neke su odskakivale. Ovisno kojem sportu su bile namijenjene, lopte su bile veće ili manje, staklene ili vunene, poneke čak i kamene. A u igrama poput rukometa, nogometa, hokeja na travi i mnogim drugima, Rimljani gladni igara i zabave uživali su gotovo svakodnevno.

Izvor: Drvo znanja