Glazbeni genij

Općenito cijenjen kao jedan od najvećih glazbenika svih vremena, Beethoven je umijeće skladanja podigao na razinu priznate umjetnosti. Njegova je glazba nadahnula romantizam, koji je u idućim godinama dominirao glazbenim životom.

Rođen 1770. godine, u doba velike društvene  filozofske stabilnosti, Ludwig van Beethoven zrelost je doživio u svijetu okrenutom naglavce revolucijom i anarhijom. Bilo mu je 17 godina kad je propisan američki ustav, 19 kad je napadnuta Bastille, 22 kad je francuski kralj Louis XVI. smaknut na giljotini i Francuska proglašena republikom. U njegovoj umjetnosti odražavaju se ta previranja – i to u originalnosti i u atmosferi borbe i krajnjeg trijumfa koji je prožimaju.

U njegovoj glazbi odražava s i sam njegov život: život čovjeka koji je, unatoč tome što je stalno bio u sukobu s konvencijama i pod stalnim emocionalnim stresom, postigao brz i trajan uspjeh bez premca u povijesti glazbe.

Beethovenov otac i djed bili su zaposleni kao dvorski glazbenici nadbiskupa od Cologne u Bonnu, tako da je mladi Beethoven odrastao u atmosferi prožetoj glazbom. Njegove su sposobnosti ubrzo postale očite te ga je otac pokušao iskoristiti kao čudo od djeteta. Do lipnja 1782. jedanaestogodišnji Beethoven svirao je u kapeli u odsustvu dvorskog orguljaša, a iduće godine objavljene su njegove najranije značajne kompozicije.

U proljeće 1787. Beethoven je posjetio Beč gdje je upoznao Mozarta i nakratko učio kod njega. Mozart je imao tada 31 godinu i bio na vrhuncu svoje stvaralačke snage. Međutim, posjet je naglo prekinut nakon dva tjedna jer je Beethoven primio vijest da mu je majka teško bolesna. Vratio se u Bonn gdje je ona umirala dok je njegov otac tonuo u depresiju i alkoholizam.

Gdje god svirao, Beethoven je očaravao publiku svojim improvizacijama na glasoviru. Jedan od obožavatelja, princ Karl Lichnowsky bio je toliko impresioniran da ga je pozvao da postane član kućanstva. Taj dogovor nije predugo trajao. Beethoven je zarana pokazivao mrzovoljnu i nesusretljivu stranu svoje naravi, pod utjecajem koje je zanemarivao izgled i prezirao pravila lijepog ponašanja.

Kombinacija nevoljke ovisnosti, revolucionarnog žara i frustrirane strasti bila je vjerojatno najznačajniji uzrok Beethovenovog odbijanja glazbenih kao i društvenih konvencija. Skladbe koje su nastale ranih godina u Bonnu napisane su uglađenim klasicističkim stilom kakav su njegovali Haydn i Mozart, ali do vremena kad je stigao u Beč unosio je puno više emocija u svoju glazbu – emocija izraženih temperamentnim ritmovima i uznemirujućim harmonijama koje su narušavale savršenu ravnotežu na koju je njegova publika bila navikla.

Jedna značajka zajednička većini Beethovenovih djela je optimizam. Njegov optimizam zapanjuje, ako se uzme u obzir da je samog Beethovena 1802. godine spoznaja da će oglušiti natjerala do samog ruba samoubilačkog očaja. Do 1809. godine njegova karijera virtuoznog pijanista bila je uništena. Savjeti liječnika pokazali su se beskorisnima, trube za uho nisu mu pomagale a do 1819. godine bio je potpuno gluh.

Izolacija i frustracija izazvana gluhoćom uništila je njegov društveni život ali je jasnom učinila njegovu glazbenu viziju. Među djelima iz njegova 'trećeg razdoblja' mnogo je briljantnih ostvarenja: neke karakterizira eterična ljepota, poput dijelova Missae Solemnis iz 1819.-1823., neke gotovo fizička bol, poput disonantne Gross Fuge iz 1825./1826. godine.

Danas se smatra da glazba nastala u ovom razdoblju spada u najljepšu glazbu ikad napisanu, a stvorio ju je čovjek koji nije mogao čuti ni jednu njezinu notu.

Zanimljivost:

Beethoven je umro 26. ožujka 1827. godine. Zabilježeno je da je među zadnjim riječima rekao:
"Pljesak, prijatelji, komedija je gotova".

Na njegovu sprovodu bilo je oko 20 000 ljudi.

Izvor: Drvo znanja